Ludwig (film)

Ludwig
RežijaLuchino Visconti
ProducentUgo Santalucia
Dieter Geißler
ScenarioLuchino Visconti
Enrico Medioli
Suso Cecchi D’Amico
Uloge
  • Helmut Berger
  • Romy Schneider
  • Trevor Howard
  • Silvana Mangano
  • Gert Fröbe
  • Helmut Griem
  • Izabella Teleżyńska
  • Umberto Orsini
  • John Moulder-Brown
  • Sonia Petrovna
  • Folker Bohnet
  • Heinz Moog
  • Adriana Asti
  • Nora Ricci
  • Mark Burns
MuzikaJacques Offenbach,
Robert Schumann,
Richard Wagner
FotografijaArmando Nannuzzi
MontažaRuggero Mastroianni
StudioMega Film Romana
Cinetel Paris,
Divina Film München
Datum(i) premijere
18. 1. 1973 (1973-01-18) (Bonn)
Trajanje185 min. (njemačka kino-verzija)[1]
235 min. (integralna verzija)
Zemlja Italija
 Francuska
 Zapadna Njemačka
Jezikitalijanski
Budžet12 mil. DM[1]

Ludwig je italijansko-zapadnonjemačko-francuski biografski film snimljen u režiji Luchina Viscontija i premijerno prikazan 1973. godine. Protagonist, koga tumači austrijski glumac Helmut Berger, je Ludwig II, kralj Bavarske. Radnja počinje 1864. u vrijeme kada mladi Ludwig dolazi na prijestolje i prikazuje, kako se tokom godina, zbog svojeglavosti, nesklonosti modernom svijetu, ali i homoseksualizma, otuđuje od svoje porodice i vlade dok istovremeno gradi vlastiti svijet mašte kroz raskošne dvorce, a što sve kulminira 1886. godine kada bude proglašen duševno bolesnim nedugo prije nego što će umrijeti u nikad razjašnjenim okolnostima.

Visconti je, prema vlastitim riječima, oduvijek bio fasciniran Ludwigom, u kome je vidio "posljednjeg apsolutističkog vladara" kao i posljednjeg vladara kome je umjetnost bila važnija od stvarnog života. Za Viscontija je projekt imao i dodatnu dimenziju, s obzirom da je bio homoseksualac, kao i Ludwig, ali i njegov glavni glumac Berger, sa kojim je imao dugogodišnju ljubavnu vezu. Ludwig je bio snimljen u vrijeme kada je Visconti uživao ugled jednog od velikana evropske kinematografije, te je film bio jedan od skupljih i ambicioznijih ostvarenja svog vremena. Osim rimskih studija Cinecitta, korištene su autentične lokacije u Bavarskoj, uključujući znameniti Ludwigov dvorac Neuschwanstein. U filmu je austrijska glumica Romy Schneider nakon deceniju i pol ponovila ulogu austrijske carice Elizabete ("Sissi"), istu onu zahvaljujući kojoj je postala zvijezda, ali koju je mrzila zbog "zašećerenosti"; Ludwig joj trebala biti prilika da taj lik prikaže u daleko mračnijem tonu i u skladu sa historijskim činjenicama. Prilikom snimanja je Viscontija, međutim, pogodio moždani udar; iako se od njega djelomično oporavio i nastavio režirati, njegovo zdravstveno stanje je značajno uticalo na cjelokupnu produkciju.

Visconti je tako zbog bolesti bio prisiljen popustiti pritisku producenata i odustati od originalne zamisli da Ludwig bude 4-satni film koji će se prikazivati u dva dijela. Umjesto toga je na svečanoj premijeri prikazana skraćena verzija od 3 sata, koju su kritičari kasnije loše ocijenili. I ta skraćena verzija je, pak, postala predmetom žestokih napada od konzervativnog dijela bavarske javnosti, uključujući vladajuću stranku CSU i njenog uticajnog vođu Franz-Josefa Straussa. Pod njihovim pritiskom je lokalni distributer izbacio dodatnih 55 minuta, odnosno sve scene u kojima se prikazivala Ludwigova homoseksualnost. Tu odluku, koju je Frankfuter Rundschau nazvao "najgorim barbarizmom u historiji filma", Visconti je kasnije bez uspjeha pokušao osporiti na sudu.[2] Integralna verzija je, pak, 1980. godine, bila rekonstruirana za prikazivanje na programu RAI-ja te prikazana na venecijanskoj Mostri. U Jugoslaviji je sredinom bila prikazana u obliku višedijelne televizijske miniserije na programu JRT-a.

Uloge

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Filmkritik: Zungen und so weiter in Der Spiegel, Ausgabe 4/1973
  2. ↑ Ludwig II Arhivirano 2009-08-04 na Wayback Machine-u auf Arte.tv vom 29. August 2008

Vanjske veze

  • Ludwig na sajtu IMDb
  • Ludwig II. na filmportal.de (de)
  • p
  • r
  • u
Filmovi koje je režirao Luchino Visconti